Dolenec, Abazović i Veselinović za Danas: Talas promena se širi regionom!

Danijela Dolenec, Dritan Abazović i Dobrica Veselinović govore o tome kako je talas promena počeo da se širi regionom.

Danijela Dolenec iz hrvatske opozicione koalicije Možemo

HDZ je u zadnjih trideset godina gotovo stalno na vlasti i kao takav ima hegemonijski status.

Kad pogledate dinamiku kroz vrijeme, HDZ-u su se i u prošlosti kao i sada pojavljivali razni desni konkurenti – bilo u varijanti klasičnih pravaških nacionalističkih stranaka, socijalno konzervativnih ili sad u novije vrijeme desni populisti, i HDZ ih se do sada redovito uspješno rješavao kombinacijom marginalizacije i apsorpcije. Upravo je karakteristika hegemonijske stranke da uspješno monopolizira čitav prostor od desnog centra do radikalne desnice, s tim da se ‘centar gravitacije’ same stranke, da tako kažem, s vremenom miče s obzirom na kontekst, konkurente i frakciju iz koje dolazi vodstvo stranke – kaže u razgovoru za Danas Danijela Dolenec, u odgovoru na pitanje da li se slaže sa navodima da je HDZ napustio pozicije desnice i ušao u spektar centra kao političke opcije.

*Da li je time stvoren potencijal za jačanje radikalnih desnih političkih elemenata i koliko je to opasno?

– Jačanje radikalnih desnih elemenata ne proizlazi samo iz strategija koje koristi HDZ, u smislu toleriranja ili normalizacije nacionalizma, šovinizma, itd… nego predstavlja rezultat dugog niza godina u kojem u javnom prostoru ne postoji artikulacija lijevih ideja. Ogroman broj ljudi brine hoće li moći platiti stanarinu, odškolovati djecu ili zadržati posao, što stvara opravdani bijes i rezignaciju koju je desnica do sada uspješno kanalizirala u prvoloptaške političke poruke usmjerene na identificiranje neprijatelja, bio on etnička, rasna, seksualna ili koja već manjina u društvu. Posao je lijevih snaga da se bore protiv takve retorike, ukazujući na sistemske izvore nejednakosti, ali prije svega radeći na organiziranju ljudi oko drugačije vizije društva.

*Verujete li u širi talas promene koji nosi politika organizacija i stranaka sličnih vama unutar našeg regiona?

– Za Hrvatsku su izbori 2020. godine bili povijesni u dvostrukom smislu. Na tim je izborima po prvi put u naš parlament ušla ljevica, i istovremeno su ušle zelene snage. Slijedom opće devastacije ljevice širom srednje i istočne Europe i pomaka socijaldemokrata u liberalni centar, gotovo nigdje nemate parlamentarnu ljevicu – s iznimkom slovenske Levice. Isto tako, parlamentarne zelene opcije su iznimno rijetke. Stoga uspjeh koalicije predvođene od Možemo! nedvojbeno znači novo političko doba, a iskreno se nadam da će i druge organizacije u regiji uskoro polučiti slične uspjehe.

*NDB i URA pripadaju korpusu zelenih organizacija i programski  su slične vama, da li možemo da očekujemo veću saradnju među vašim pokretima? Gde su tačke povezivanja i moguće saradnje? Da li su to slični problemi koje sa sobom nosi region, zajedničko nasleđe ili buduća programska delatnost?

– S NDB surađujemo već duži niz godina i naše organizacije dijele čitav niz principa djelovanja i načela. Prije svega to je municipalizam, odnosno uvjerenje da se politika mijenja odozdo, te da su naši kvartovi i mjesta stanovanja primarno mjesto politizacije i borbe da promijenimo teme politike i kako se politika radi. Borimo se za zaštitu javnih dobara, naglašavamo poveznice između borbe za društvene jednakosti i pravednu prilagodbu klimatskim promjenama, te prije svega potičemo građane da uzmu odlučivanje u vlastite ruke sloganima kao što su ‘Zagreb je naš’ ili ‘Čiji je grad – Naš grad’. S URA-om nismo do sada imali kontakte između organizacija tako da njihove principe djelovanja slabije poznajemo. No, želimo se više upoznati s njihovim radom i nadamo se da će svojim djelovanjem sudjelovati u zaokretu regije prema lijevim i zelenim politikama.

*Koliko su pozicije Hrvatske dobre ili loše, s obzirom na članstvo u EU i NATO, odnosno kakva je i kakva bi trebalo da bude odnos Hrvatske prema ostalim država u regionu?

– Hrvatska treba biti podrška ostalim zemljama regije na putu u EU, kako u smislu dijeljenja našeg iskustva pristupanja, tako i zagovaranja zajedničkih regionalnih interesa prema ostalim članicama Unije. Činjenicu da se vlade u Hrvatskoj nakon dugog procesa pristupanja još uvijek prema EU ponašaju prije svega kao učenica koja slijedi upute, a ne kao potencijalno bitni akter koji može suoblikovati politiku EU prema regiji naravno vidimo kao problem. A najgori scenarij je da se bilateralni nesporazumi koriste za blokadu pregovora, kao što je Slovenija radila Hrvatskoj. Konkretno na razini progresivnih lijevih snaga u regiji, smatramo da je važno da surađujemo oko argumentiranja problema suvremene EU, uključujući migracijske i sigurnosne politike, te da zajednički zagovaramo alternative i stvaramo pritisak za promjene u EU.

Dritan Abazović – predsednik Ujedinjene reformske akcije (URA) i poslanik koalicije Crno na bijelo u crnogorskom parlamentu

Moramo razumjeti da Crna Gora nikada nije „preskočila“ prvu stepenicu demokratskog razvoja, a to je – promjena vlasti na izborima.

Odnosno, do posljednjih izbora, Crna Gora je bila jedina država u Evropi, koja nikada u svojoj parlamentarnoj istoriji, nije promijenila vlast mirnim i demokratskim putem – glasanjem na izborima. I u tom smislu je napravljen izuzetno važan iskorak, jer je suverenitet konačno vraćen građanima i građankama, koji su po prvi put osjetili – da njihov glas zaista vrijedi i da participiranjem u izbornom procesu mogu promijeniti stvari – kaže u razgovoru za Danas Dritan Abazović, predsednik Ujedinjene reformske akcije i poslanik koalicije Crno na bijelo u crnogorskom parlamentu, u odgovoru na pitanje o optužbama da legitimizuje velikosrpski projekat, odnosno da pravi pakt i formira vlast sa mitropolitom Amfilohijem (Radovićem)  i Aleksandrom Vučićem.

Sa druge strane, dodaje sagovornik Danasa, potpuno je logično da u jednom takvom pretpolitičkom društvu, kojim tri decenije vlada ista partija, DPS, stvarajući i pothranjujući, kako ističe, velike etnonacionalne tenzije, i „opozicija bude izuzetno ideološki heterogena, te da u promjeni lošeg i autokratskog sistema poseže za pronalaženjem najmanjeg zajedničkog sadržavaoca“.

– Međutim, iako ideološki heterogena, nova skupštinska većina je već pokazala ogroman stepen političke zrelosti, usvajajući Sporazum kojim se sve partije nove vlasti obavezuju da će nastaviti spoljnopolitički kurs Crne Gore, ostati dosljedne snažnim integracijama u Evropsku uniju (EU) i poštovanju obaveza koje proističu iz NATO članstva, kao i da se u mandatu nove Vlade neće otvarati i revidirati bilo kakva identitetska pitanja, počev od državnih simbola. Sve to, kao i ukupan odnos nosioca izbornih lista i poruke koje su plasirane u postizbornom periodu, djeluju izuzetno ohrabrujuće i ukazuju na ozbiljnost nove ekspertske Vlade, koja se neće baviti partikularnim interesima bilo koje od partija – bilo da one pripadaju lijevom ili desnom političkom spektru, već saniranjem ogromnih problema koje iza sebe ostavlja Demokratska partija socijalista (DPS), prevashodno na polju ekonomije i borbe protiv nagomilane korupcije i kriminala. Drago nam je što su sve partije nove vlasti prihvatile naš koncept Vlade eksperata, a ne političara, kako bi se na najbolji način zaokružio proces tranzicije i kako bi se stvorili uslovi da na narednim izborima, koji će biti po prvi put slobodni i fer, građani i građanke Crne Gore biraju novu „programsku“ Vladu i oblikuju politički sistem u Crnoj Gori.

*Da li su istinite informacije da vaša koalicija traži ingerencije nad službama u sastavu buduće vlasti? Da li je realno da sa svojom ekspertskom ekipom možete da promenite sistem bezbednosti kojim je pod kontrolom diktatora poslednjih 30 godina, i kako to planirate da izvedete?

– URA je jedini konstituent nove Vlade, koji je otvoreno zagovarao članstvo Crne Gore u NATO savezu i čija politika je nedvosmisleno bila okrenuta ka članstvu Crne Gore u Evropskoj uniji. U tom smislu, logično je da URA i koalicija „Crno na bijelo“ presudno utiču na selekciju kadrova koji će upravljati sektorom bezbjednosti i insistiraju na imenovanju najboljih i najkompetentnijih eksperata, koji su na fonu zvanične spoljne politike Crne Gore koju URA i CnB snažno podržavaju. Nećemo dozvoliti bilo kakvo kockanje sa nacionalnim interesima Crne Gore, a u tome imamo i snažnu podršku naših međunarodnih partnera.

*Da li stvarno planirate da demontirate službe bezbednosti, koje su hobotnica postojećeg režima…?

– Izazovi koji nas čekaju na putu reformisanja službi bezbjednosti su izuzetno veliki i kompleksni, ali nemamo dilemu da je ta reforma ključni preduslov efikasnije borbe protiv kriminala i korupcije, šta je jedan od ključnih zadataka nove Vlade. Svima je jasno da su službe bezbjednosti u nedemokratskim režimima, kakav je do skoro bio na vlasti i u Crnoj Gori, mnogo češće korišćene za praćenje političkih neistomišljenika i kritičara režima, nego li za čuvanje nacionalne bezbjednosti i borbu protiv kriminala. Zbog toga je takav odnos neophodno mijenjati iz korijena, ukoliko želimo da Crna Gora zaista sprovede neophodne reforme i u najskorijem periodu postane punopravna članica Evropske unije (EU).

*Videli smo nedavno da su novi politički pokreti  koji zastupaju i promovišu ideje socijalne pravde, demokratizacije, ekološke održivosti, solidarnosti i rodne ravnopravnosti ostvarili značajne rezultate u CG i HR, da li postoji potencijal za saradnju sa NDB i Možemo iz Hrvatske?

– Tendencija jačanja navedenih i sličnih pokreta, čija politika se zasniva na zeleno-lijevim idejama i koji svojim djelovanjem obesmišljavaju ustaljene etnonacionalne matrice koje decenijama oblikuju javni diskurs u državama regiona, raduje svakog ko iskreno želi da ovaj region izađe iz politike 90-ih godina i da se okrene modernim tokovima.

URA i platforma Crno na bijelo su doveli do te kvalitativne promjene i do pomirenja zavađenih strana u Crnoj Gori, a već je vidljivo da se taj talas promjena i pomirenja preliva i na čitav region. Vjerujem da će biti prostora za tjesnijom saradnjom navedene tri grupacije, jer sve počivaju na sličnim programskim i ideološkim temeljima i jer svi baštinimo želju da region konačno krene naprijed. Kako je i predizborna pjesma platforme „Možemo“ lijepo kazala – vrijeme je da naš region konačno izađe iz „kružnog toka“.

*Verujete li u širi talas promene koji nosi politika organizacija i stranaka sličnih vama unutar našeg regiona?

– Apsolutno! Naš region zaslužuje i može mnogo više, posebno u dijelu demokratizacije institucija i prevazilaženja brojnih društvenih podjela. Vjerujem da vrijeme te demokratizacije nesumnjivo slijedi, te da će države regiona odlučnije zakoračiti putem neophodnih reformi, kako bi stepen političkih sloboda i životni standard građana i građanki regiona konačno dostigao željeni nivo. Iskustvo Crne Gore je najbolji primjer da niko nije nepobjediv ili nedodirljiv, te da su promjene moguće, čak i onda kada malo ko u njih vjeruje. Sa druge strane, veliko interesovanje koje su dešavanja u Crnoj Gori izazvala u regionu govori o tome da su ljudi vidjeli tračak nade i da mnogi od njih istinski žele slobodnija društva, sa većim stepenom demokratije. Novi ljudi će pomiriti Crnu Goru, a novi ljudi mogu pomiriti i region. Krajnje je vrijeme da napustimo sve matrice prošlosti i izborimo se za promjene koje svi želimo. Sloboda je tu, uzmimo je u svoje ruke!

Dobrica Veselinović iz Ne davimo Beograd

Iako je u Crnoj Gori režim Mila Đukanovića na vlasti decenijama, situacija u Srbiji je po meni ipak složenija i u mnogim stvarima drugačija.

Svakodnevni brutalni napadi na svakoga ko drugačije misli, kriminalizacija čitave države, totalna kontrola medija, i uništavanje svakog začetka podele vlasti I nezavisnih institucija oličenje je režima Srpske napredne stranke – ocenjuje za Danas Dobrica Veselinović iz Ne davimo Beograd u odgovoru na pitanje da li je i u kolikoj meri režim Aleksandra Vučića različit i opasniji od režima u CG i Hrvatskoj.

Sa druge strane, ističe Veselinović za naš list, Hrvatska je ipak izašla iz tranzicije pre Srbije, i pored svih problema koje je ta tranzicija donela, uspela je da jedan deo političko – ekonomske elite privede pravdi i bar na taj simbolički način pokaže da je vladavina prava jedna od vrhunskih vrednosti. Takođe, dodaje on, ne smemo ispustiti iz vida da je Hrvatska kao članica Evropske unije ipak uključena u mnogo više procesa I mehanizama gde se stepen demokratičnosti stalno prati.

*Da li će borba protiv takve vlasti, u tom smislu, biti teža i dugotranija?

– Borba je svakako dugotrajna, teška i nikada zapravo ni ne treba da prestane. Ponekad bi nam izgledalo i da je promena nemoguća, ali onda baš u tim trenucima ohrabrenja su stizala sa rezultatima iz Hrvatske, Crne gore, iz Mađarske, sa mnogih mesta gde su posvećene grupe ljudi naporno radile i uspele da u teškim uslovima pobede autokrate, i možda još važnije da pokažu da je drugačija, progresivna politika moguća. Mi u toj borbi ne odustajemo, a siguran sam i da ćemo u njoj pobediti. Prva takva prilika su beogradski izbori koji imaju potencijal da budu pokretač promena u celoj zemlji.

*Kakve su sličnosti i razlike između vlasti država u regionu?

– Meni se uvek činilo da postoje jako dobro uhodani i razrađeni kanali komunikacija, a verovatno skoro i svakodnevna komunikacija između lidera naših zemalja gde oni razmenjuju informacije I taktike borbe protiv opozicije, dele iskustva i prave zajedničke odgovore na pretnje po njihove režime. To je evidentno da se dešava na celom Balkanu, te se tako krize „šetaju“. Kada, na primer, izbiju protesti protiv Vučića, odjednom se stvara kriza u Bosni  pa se onda to promeni i prebaci na Hrvatsku, pa Crnu Goru, Kosovo, i sve u krug. Nasuprot tome problemi građana su svuda u regionu slični, i građanima je dosta podela i zamagljivanja životno bitnih tema. Važni životni problemi, teški uslovi života, nemogućnost školovanja ili lečenja, radna prava i druge bitne teme bivaju zamenjene onima  koje promovišu nacionalizam i još veće podele, koje zapravo čine da se sve više zatvaramo, kaskamo za svetom i sve više tonemo u periferiju globalnih tokova.

*Verujete li u širi talas promene koji nosi politika organizacija i stranaka sličnih vama unutar našeg regiona? Gde su tačke povezivanja i moguće saradnje? Da li su to slični problemi koje sa sobom nosi region, zajedničko nasleđe ili buduća programska delatnost?

– Postoji zaista veliki prostor za saradnju u regionu. Iako su konteksti različiti, zajedničko jugoslovensko nasleđe, kao i problemi sa korumpiranim političkim elitama i narastajućim ekonomskim nejednakostima su veoma slični. Zato i njihovo rešavanje ide ka sličnim predlozima i politikama koje dolaze iz korpusa zelenih i levih ideja. Nasleđe bivše Jugoslavije vidim kao potencijal, kao lekcije koje treba da naučimo i stvari koje treba da unapredimo, a brojne dobre koncepte i vrednosti primenimo. Tu prvenstveno mislim na politiku koja dolazi od lokalnog nivoa, politiku koja na prvo mesto stavlja običnog građanina koji je zaboravljen, skrajnut I ciji glas niko ne želi da čuje. Uzmimo kao primer koncept  mesnih zajednica, kao mesta gde se na najnižem nivou politika vodila u krajevima, blokovima i gde su se rešavala svakodnevna pitanja od značaja za kvalitet života. Ili stanovanje, gde je u Jugoslaviji ustavom bilo zagarantovan krov nad glavom kao ljudsko pravo. Takođe, očuvanje i ulaganje u javna i zajednička dobra. U budućnosti kao tačke povezivanja svakako vidim „zelene“ teme i smanjenje društvenih nejednakosti. Teme zaštite životne sredine ne poznaju granice, jer priroda ih ne poznaje, što smo imali prilike da osetimo kada su bile poplave ili kada se radi o zagađenju vazduha. Tu vidim tačke gde se građani mogu povezati iznad podela koje su na nacionalnoj ili verskoj osnovi, i verujem da mogu ponuditi i rešenja za brojne klimatske izazove i promene koji nam tek slede u budućnosti. Ono što je evidentno je talas promene, koji je svakako talas politike za 21. vek. Sa druge strane naši građani žive sve lošije dok je ekonomska elita sve bogatija. Ovo je takođe veliki potencijal za regionalnu saradnju.

*Šta vas veže sa Možemo i URA? Da li u Srbiji možemo da izvučemo neke pouke iz onoga što je vodilo uspehu sličnih organizacija u HR i CG?

– Mislim da nas prvenstveno veže slično vrednosno utemeljenje, zalaganje za očuvanje javnih dobara, briga za ugrožene kategorije stanovništva i borba za najšire shvaćeno ono što se zovu građanske vrednosti. Takođe ono što možemo da vidimo na primerima iz svakog pojedinačnog slučaja jeste drugačiji pristup politici zasnovan  na toleranciji, solidarnosti, jednakosti uvažavanju različitosti i stalnom učenju i unapređivanju svog rada kroz saradnju sa širokim spektrom aktera. Kao i princip da bi promene morale doći odozdo, od samih građana. Mislim da su neke od pouka koje možemo izvući jesu da se doslednost isplatiti, da ne treba praviti neprincipijelne koalicije, da je nužno ponuditi programsku političku viziju , te da je terenski rad ključ uspeha.

Intervjui su prvobitno objavljeni u dnevnom listu Danas kao zasebni tekstovi.

Originalni naslovi tekstova:

Naš ulazak u parlamet nedvojbeno znači novo političko doba

Dritan Abazović: Logično je da moja koalicija kadrira u službama bezbednosti

Dobrica Veselinović: Borba protiv režima u Srbiji teža nego u regionu