
Kako još uvek nema sajt, ni službu za odnose s javnošću, ministar novoformiranog Ministarstva za brigu o porodici i demografiju, prinuđen je da sa zainteresovanim građanstvom komunicira putem svog tviter naloga.
Njegovi su tvitovi kratki, sažeti odgovori rezigniranog čoveka.
Na vest da su umanjene naknade porodiljama kod poslodavaca koji su koristili državne mere za ublažavanje ekonomskih posledica pandemije, ministar Dmitrović odgovara: „Nažalost. Kolateralna šteta. Ne postoji državna mera koja nekome nije naškodila.“
Izgleda da, kao i dobrom delu javnosti, ni Dmitroviću nije jasno zašto je on tu gde je i čemu bi trebalo da služi Ministarstvo koje u svom nazivu ima i jednu naučnu discipinu.
Na stranu što provejava melanholija, ono što stvarno zabrinjava je ministrovo antidržavno raspoloženje.
Iako nam se može oprostiti što više nismo ni sigurni u čijoj je sve nadležnosti ovo pitanje s obzirom da ni nakon tri meseca od formiranja nove Vlade odnosno od uspostavljanja Ministarstva za brigu o porodici i demografiju nemamo informacije o tome šta ono radi, razumno bi bilo očekivati da se ministar za brigu o porodici makar deklarativno založi za problem trudnica i porodilja unutar Vlade kojoj pripada, umesto da njihov problem svede na kolateralnu štetu.
Neočekivana sila u vidu ministra finansija Siniše Malog se iznenada pojavljuje i rešava stvar.
Sve je u redu, uverava Mali, trudnice će dobiti što im zakinuto, ako je bilo propusta, biće ispravljeno.
Glavno je pitanje, kome i kako trudnice i porodilje da veruju, kada se po pravilu koplje štednje na njima lomi, a njihove glasove nadglašavaju politike i strategije podsticanja rađanja.
Ne znamo ne samo čime se Ministarstvo za brigu o porodici bavilo u prethodna tri meseca već ni kakva će biti koordinacija između ovog novog ministarstva i Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, jer su poslovi koje obavljaju komplementarni.
Drugo je pitanje, s kojim ciljem i na koje mesto vlast postavlja novoizabranog ministra sa portfeljom ali bez sajta.
Dok ne saznamo nešto više o tome kako novoizabrani ministar zapravo obavlja nadležnosti koje su mu dodeljene, inicijalni strah od toga kakve bi sve štete položaju žena moglo da nanese svojom brigom o porodici smenilo je olakšanje da se osim na tviteru i u parolama time možda neće ni baviti.
Da neko ozbiljno sagleda potrebe trudnica i porodilja moraćemo da sačekamo na neku sasvim drugačiju vladu u kojoj broj žena nije pitanje marketinga već znak uključivanja ženske perspektive u kreiranje javnih politika.
Autorka: Aleksandra Mališić
Izvor: kolumna je izašla 29. januara u dnevnom listu Danas
Kolumna Naš grad izlazi svakog petka u dnevnom listu Danas, a pišu je članovi i prijatelji inicijative Ne davimo Beograd
Pročitaj i ovo:
Šapić zatvara Kalemegdan za građane, a otvara ga za privatno obezbeđenje
Odluka Grada Beograda da se Kalemegdan zatvara tokom noći nema veze sa bezbednošću građana, već jedino sa finansijskom bezbednošću SNS-SPS kriminalne elite. Ovom odlukom, gradska vlast još jedan javni prostor predaje u ruke privatnom obezbeđenju. Ista firma koja obezbeđuje Kalemegdan već ima desetine ugovora sa gradom, a njihove usluge plaćaju svi Beograđani i Beograđanke, pa i oni nad kojima su pripadnici ovog privatnog obezbeđenja vršili nasilje u prethodnim mesecima.
Jerinić: Vlast pokušala da zataška, a potom i relativizuje slučaj ubistva na Senjaku
U slučaju ubistva na Senjaku sa kojim se u vezu dovodi Veselin Milić, u tom trenutku aktuelni načelnik beogradske policije, prvobitno je postojala želja da se to zataška, a kad to nije uspelo, onda se krenulo sa relativizacijom, kaže narodna poslanica Jelena Jerinić, koja je i članica Skupštinskog odbora za odbranu i unutrašnje poslove.
Stojmenović o slučaju “Senjak”: VJT se više bavi šta objavljuju mediji
Poslanica Zeleno-levog fronta Natalija Stojmenović ocenila je, povodom sednice skupštinskog Odbora za odbranu i bezbednost o ubistvu na Senjaku, da javnost ni posle deset dana nema ključne odgovore o slučaju, te da se nadležne institucije, kako tvrdi, više bave reagovanjem na medijske napise nego rasvetljavanjem događaja.






