Inicijativa Ne davimo Beograd zahteva da minimalna zarada prati troškove života i da bude usklađena sa minimalnom potrošačkom korpom.

Država mora da promeni pristup u ekonomskoj politici i da prestane da zahteva od građana i radnika odricanje, stezanje kaiša i štednju, dok s druge strane nastavlja da povlađuje poslodavcima, naročito megalomanskim subvencijama stranima investitorima. Trenutna ekonomska politika ne vodi razvoju, već upravo suprotno, vodi zaostajanju što podstiče odlazak ljudi iz zemlje i dovodi do daljeg zaostajanja našeg društva.

Povećanjem minimalne zarade za dve hiljade dinara, ova vlast je poslala poruku stotinama hiljada građana da njihov interes i dobrobit dolazi nakon interesa velikih kompanija, stranih investitora i drugih poslodavaca. Poslodavci su sa pregovora izašli zadovoljni, jer je država na sebe preuzela troškove povećanja minimalne zarade, dok od njih nije puno zahtevala.

S druge strane, sindikati su nezadovoljni ishodom pregovora jer nije ispunjeno obećanje od pre tri godine o usklađivanju minimalne zarade s minimalnom potrošačkom korpom. To znači da je tročlana porodica sa ovim primanjima (ukoliko jedan član radi) ispod granice siromaštva. Nedopustivo je da imamo ljude u Srbiji koji rade i primaju platu, a opet žive u siromaštvu i nemaju za minimalne životne potrebe. Za ovo nije odgovorna trenutna kriza izazvana pandemijom. Sindikati imaju puno pravo da preuzmu odlučnije korake u ispravljanju ove nepravde, poput štrajkova i protesta. U suprotnom, radnici i radnice će sreću potražiti van zemlje, a to je ono što i država i poslodavci, valjda, žele da izbegnu.

Pročitaj i ovo:

Čemu služi novi paket „mera za poboljšanje životnog standarda“?

Biljana Đorđević, kopredsednica Zeleno levog fronta u razgovoru za Danas konstatuje da je za SNS ovo uobičajena praksa potkupljivanja birača pred izbore ili pred preispitivanje sme li se na izbore uopšte ići. To će zavisiti od toga kakve će rezultate ove mere imati na javno mnjenje.