Nabavka preskupih turskih tramvaja neprilagođenih Beogradu nije motivisana unapređenjem kvaliteta javnog prevoza i života Beograđana i Beograđanki, već željom za ličnim profitom!

U trenutku kada tramvajska linija 3 do Rakovice ne radi duže od 6 godina zbog maratonske obnove Bulevara patrijarha Pavla, a Stari savski most koji su tramvajem svakodnevno prelazile desetine hiljada Beograđana odbrojava svoje poslednje dane i kada gradonačelnik Šapić najavljuje ukidanje tramvajske linije 2, Beograd je nabavio 25 novih tramvaja firme Bozankaja, po basnoslovnoj ceni od 2.7 miliona evra (bez PDV) po tramvaju.

Četvrtina budžeta grada Beograda – 350 miliona evra godišnje – izdvaja se za javni gradski prevoz. Za taj novac, Beograđani zaslužuju brz, pouzdan i održiv javni prevoz. Beogradu su bez sumnje potrebni novi i moderni tramvaji. Ali, novi tramvaji nisu sami po sebi čarobno rešenje, već mogu biti i sporiji od postojećih – ako se pokažu tačnim tvrdnje sindikata GSP-a Centar da će zbog veće širine morati sporije da prolaze kroz raskrsnice. Specifikacije za ovu nabavku su bile kao indigo papirom preslikane iz specifikacije Boznakaja tramvaja, te ne čudi što nisu prilagođene uslovima na beogradskim ulicama.

Međutim, osim što su neadekvatni uslovima za koje su poručeni, identični tramvaji kupljeni za grad Temišvar u Rumuniji plaćeni su skoro 1 milion evra manje po komadu?! Dodatno, u Kragujevcu se proizvode tramvaji koji već 4 godine saobraćaju ulicama Minhena, Bremena i Nirnberga, ali izgleda da za našu prestonicu nisu dovoljno dobri?

Gradonačelnik Aleksandar Šapić kao da prezire javni prevoz, a čini se posebno šinski – jer za vreme njegovog mandata na čelu Beograda nije napravljen ni jedan metar novih tramvajskih pruga, za razliku od Zagreba i Sarajeva koji stalno šire svoju tramvajsku mrežu, budući da su dobro poznate prednosti ovog vida prevoza u odnosu na autobuse, koji ostaju zaglavljeni na kolovozu u gužvama, stvarajući veliku buku i zagađujući vazduh izduvnim gasovima.

Beogradu je potrebno proširenje tramvajske mreže, pogotovu u centru i na Novom Beogradu – jer to što su tramvaji novi ne znači da će saobraćati brže, imati prednost na raskrsnicama, ili smanjiti presedanja na autobuse – jer Beograđani tramvajima ne mogu stići do Оpštine Novi Beograd, Trga republike, Zemuna ili Medakovića. Javnosti je možda promaklo i da je u Šapićevom mandatu asfaltirana rezervisana tramvajska baštica u Višnjičkoj ulici. Ta dodatna automobilska traka nije rešila saobraćajne probleme već je samo izazvala dodatne gužve i ubrzala dalju devastaciju Karaburme investitorskim urbanizmom.

Zeleno-levi front se zalaže za transparentne javne nabavke u javnom interesu građana, očuvanje i proširenje tramvajske mreže, kao i davanje prioriteta tramvajima na raskrsnicama, kao što je praksa u Evropskim prestonicama. Većina Beograđana koristi javni prevoz svakodnevno i zato ga je neophodno hitno prioritetizovati u odnosu na automobilsku idelogiju gradonačelnika Šapića koju podržava SNS, SPS i SRS odbornička većina. Solidarno sa Beograđanima i Beograđankama

Pročitaj i ovo:

Koliko novca građana Beograda je gradska vlast dala Alta banci?

Na finansijske izveštaje Grada Beograda dato je negativno mišljenje, prema izveštaju koji je Državna revizorska agencija dostavila Narodnoj skupštini 27. oktobra 2026. Zeleno-levi front je već upozoravao na loše ocene gradskog poslovanja prema DRI i ukazivao da građani ne znaju koliki su stvarni dugovi i obaveze Beograda, međutim novi izveštaj dodatno otkriva koliko su gradske knjige nepouzdane.

Jovana Đurović Rajak: Sombor platio 20.000 evra za jednu njihalicu

Njihalicu na oprugama, na igralištu u Parku Miroslava Gucunje „kod logora“, Grad Sombor platio je 2.349.600 dinara sa PDV-om, odnosno oko 20.000 evra, navodi odbornica Zeleno-levog fronta u Skupštini grada Sombora Jovana Đurović Rajak i pojašnjava da se to vidi iz dokumentacije koju je Gradska uprava dostavila po njenom zahtevu za pristup informacijama od javnog značaja.