Petak, 15. novembar u 11:52, tačno 14 dana nakon tragičnog događaja u kojem je Novi Sad izgubio 14 života. Četrnaest dana bez osumnjičenih, bez odgovornosti, bez pravde.

Pozivamo sve građane da se pridruže protestu u znak solidarnosti i protesta, gde će ceo Novi Sad, ali i Srbija stati na 14 minuta, od 11:52 do 12:06. Pokažimo da nismo zaboravili! Pozivamo sve da zabeleže ovaj trenutak, objave ga na društvenim mrežama i pokažu da zajedno tražimo odgovornost za ovaj zločin.

Građani i opozicija zahtevaju smenu najviših zvaničnika – premijera i bivšeg gradonačelnika Novog Sada Miloša Vučevića i sadašnjeg gradonačelnika Milana Đurića, kao i krivičnu odgovornost svih odgovornih lica koja su svojim postupanjem ili nepostupanjem doprinela tragediji.

Takođe tražimo da svi uhapšeni aktivisti budu momentalno pušteni na slobodu.

Zahtevamo i hitno objavljivanje svih tajnih ugovora o rekonstrukciji stanice i vanrednu kontrolu svih infrastrukturnih projekata započetih u poslednjih deset godina, kako bi svaki građanin i građanka znali da su bezbedni.

Ako ovi zahtevi ne budu ispunjeni, zatražićemo sednicu o poverenju Vladi i nastaviti sa protestima, jer Novi Sad zaslužuje istinu, pravdu i odgovornost.

Pročitaj i ovo:

Istorijski protest i po masovnosti i po prvoj upotrebi zvučnog topa, zločinu protiv sopstvenog naroda

U Beogradu je juče održan istorijski protest koji je pokazao da je naprednjački režim u potpunosti izgubio legitimitet i svaki demokratski osnov za upravljanje državom. Ovo je istorijski događaj i po tome što je bio najveći skup u Srbiji ikada, ali i po tome što je režim po prvi put koristio i zvučni top za masovnu kontrolu i razbijanje demonstracija. Ovo je direktan zločin režima protiv sopstvenog naroda.

Zeleno-levi front pruža besplatnu pravnu pomoć pobunjenim prosvetnim radnicima

Nakon dva meseca od početka drugog polugodišta u Srbiji, ogroman broj škola je i dalje u nekom obliku štrajka, odnosno obustave nastave. Iako su kontinuirano zastrašivani otkazima, smanjenjem plata, disciplinskim postupcima, sastavljanjem lista štrajkača, pretnjama da im ugovori neće biti produženi, dopisima upozorenja, nekad čak i na oglasnoj tabli škole, zaposleni u prosveti su se održali kao jedina branša koja, rame uz rame sa studentima, odoleva pritiscima režima.