Porodica Maurer iz Beograda poslednja je u nizu koja je prinudno iseljena iz svog stana. Silvana Maurer nije zavela stan na svoje ime u katastru, a podstanar je, kako kažu, falsifikovao dokumente prethodnog vlasnika, podigao kredit u banci i dao stan pod hipoteku. Zakon treba menjati, poručuju aktivisti organizacije Krov nad glavom.

Ivan Zlatić kaže da zakon o izvršenju i obezbeđenju stvara prostor za prevare i dozvoljava da prevareni ostanu bez krova nad glavom i da je to je jedan od razloga što je zakon nepravedan.

“Bilo je očigledno da se radi o prevari, na zahtev banke privremena mera je ukinuta, a izvršenje niko ne može da zaustavi”, kaže on.

Aktivista Marko Aksentijević kaže da prigovori ne odlažu proces izvršenja, kao i da se proces kojim se dokazuje da su iseljeni žrtva prevare se nastavlja, iako su oni sada na ulici. Kako kaže, osoba koja je dala stan pod hipoteku je već poznata po takvim delima.

“Sud će jednog dana utvrditi da su oni žrtva prevare, njima će banka morati da nadoknadi štetu, koliko će vremena proći do tada i šta će oni preživeti teško ćemo ikada saznati. To najbolje oslikava kako država ih tretira, umesto da goni prevaranta, on već ima tri hipoteke, vešt je u prevarama, umesto da se nađe takav čovek država svoje resurse troši na izvršenje”, kaže Aksentijević

On dodaje da država nije sklona da razmišlja sistematski i smatra da su onome ko ima moć zagarntovano da će procesi ići brzo, dok, kaže, onome ko je nema pravda nije zagarantovana.

“Dobar primer su radnici Trudbenika koji ne mogu da naplate svoje zarade, a dolaze službenici da ih isele iz baraka. Umesto da se država bavi dobrobiti društva, sistem staje na stranu jednog sektora koji će da sprovodi izvršenja i akumulira stanove koji su u vlasništvu građana”, rekao je Aksentijević.

Zakonodavac je sve to morao da ima u vidu, smatra Zlatić i dodaje da se ovo ne dešava prvi put, već da je taj problem ugrađen u zakon.

“Zaštićen je jači u svakoj situaciji, bilo da se nalazi na stravi poverilaca ili dužnika. Kako se ponašaju isti ti izvršitelji kad treba od nekog jakog dužnika da naplate dugovanja slabog poverioca”.

Oni savetuju građanima da urade sve kako bi se zaštitili, da treba upisati imovinu u katastar, ali da sve to ponekad nije dovoljno.

“Sreli smo se sa puno slučajeva da su ljudi ostajali bez stana, saznaju da je stan u vlasništvu neke četvrte osobe, tako što im se izvršitelj pojavi na vratima. Dešavalo se da se naplaćuju računi koji su već naplaćeni, sistem je postavljen jako loše, ne možete da budete potpuno sigurni da će to što imate će ostati vaše”, kaže Marko Aksentijević.

On smatra da odgovor treba tražiti u institucijama koje donose zakone.

“Ljudi koji donose zakone ne znaju šta znači stanovati u Srbiji. Srbija je najgore rangirana po tome koliko domaćinstva moraju da izdvoje za troškove stanovanja, u te ljude ne potpadaju oni koji donose zakone”, kaže on.

“Dovoljno je zakon uskladiti s Ustavom, promeniti da žalba odlaže izvršenje, da jedina nekretnina ne može da bude predmet izvršenja, krajnji produkt je da neko postaje beskućnik, to jedno društvo ne može sebi da dopusti”.

Ne postoji podatak koliko porodica je u istoj situaciji kao porodica Maurer, a Ivan Zlatić kaže da je promena propisa jedini način da se ti problemi sistemski uklone.

“Postoje slučajevi u kojima su naše aktivnosti pomogle ljudima da kupe vreme i da se odloži izvršenje dok oni završe postupak u kome dokažu da su u pravu, ima lsučajeva koji su otvoreni, pomažemo ljudima”, rekao je Zlatić.

Porodice koje su iseljene uglavnom su kod rodbine ili prijatelja i žive u dosta teškim uslovima i važno je da javnost bude upučena u slučajeve koji su posledica prevara. Aksentijević smatra da ljudi nisu dovoljno solidarni, da imaju razumevanja ali i da nedovoljno dolaze na događaje, jer imaju utisak da se njima to neće desiti.

Izvor: N1