Inicijativa Ne davimo Beograd je, zajedno sa organizacijom CEE Bankwatch Network, podnela dve žalbe Energetskoj zajednici protiv Republike Srbije, zbog nepoštovanja evropskih ekoloških standarda pri izgradnji spalionice u Vinči. Naime, Srbija je protivno evropskim standardima, izdala građevinsku dozvolu za izgradnju spalionice skoro mesec i po pre nego što je doneta saglasnost na studiju o proceni uticaja na životnu sredinu, koja se neizostavno mora pribaviti pre izdavanja dozvole. Na ovaj način, vlast je izvršila pritisak da studija bude po njihovoj volji, uprkos ozbiljnim problemima sa zagađenjem. Druga žalba odnosi se na činjenicu da je Srbija energiju koja će nastati spaljivanjem otpada proglasila obnovljivom, iako ona ni po metodi spaljivanja, ni po materijalu koji se spaljuje nije obnovljiva, ali će građani plaćati cenu kao da jeste.

Podsećamo, Republika Srbija je članica Energetske zajednice od 2006. godine i samim tim se obavezala da će poštovati evropske standarde, ali i da će uskladiti svoje zakonodavstvo sa evropskim. Smatramo da su u ovom projektu grubo prekršeni evropski ekološki standardi, iako gradske i republičke vlasti stalno ističu da se sve radi po najsavremenijim evropskim standardima. Prva žalba se odnosi na izdavanje građevinskih dozvola, a druga na davanje statusa privremenog povlašćenog proizvođača električne energije privrednom društvu „Beo Čista Energija d.o.o“.

Naime, Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture izdalo je dve građevinske dozvole za izgradnju spalionice i kogenerativnog postrojenja mesec i po dana pre nego što je Ministarstvo za životnu sredinu dalo saglasnost na studije o proceni uticaja na životnu sredinu. Time je Ministarstvo građevinarstva praktično prejudiciralo odluku Ministarstva za životnu sredinu. Direktiva o proceni uticaja na životnu sredinu propisuje da studija o proceni uticaja mora biti prihvaćena, pre nego što se dozvola izda.

Druga žalba se odnosi na tzv. „feed-in“ tarife koje se daju proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora. Ministarstvo rudarstva i energetike je donelo rešenje po kome se privatnom partneru daje status privremenog povlašćenog proizvođača električne energije. Time je privatnom partneru omogućeno da kada projekat bude gotov, prodaje električnu energiju po višoj ceni od tržišne. Ovakav način subvencionisanja („feed-in“ tarife) je glavni razlog eksplozije gradnje mini-hidroelektrana širom Srbije, a sada će biti korišćen da se subvencioniše privatni partner. Energetskoj zajednici smo skrenuli pažnju na to da će spalionica koristi dizel i druga pomoćna goriva u procesu spaljivanja, kao i da se neće spaljivati isključivo biorazgradivi deo otpada. To znači da će u Vinči proizvoditi električna energija koja nije iz obnovljivih izvora, ali će je građani plaćati po skupljoj ceni kao da jeste.

Aleksa Petković iz inicijative Ne Davimo Beograd rekao je: “Spaljivanje mešovitog komunalnog otpada i korišćenje dizela kao pomoćnog goriva, očigledno nije obnovljiva energija i ne sme da prima subvencije. EU se sve više uvodi princip cirkularne ekonomije, povećavajući odvojeno prikupljanje otpada i recikliranje. Srbija takođe zaslužuje zdrav i efikasan sistem. Ne možemo očekivati da ga razvijemo, ukoliko Beograd zaglavimo u jednom skupom, po zdravlje štetnom i rasipničkom projektu poput izgradnje spalionice u Vinči.”

Pippa Gallop iz CEE Bankvatch Network-a je rekla: „Evropska komisija i Evropska investiciona banka odbile su da podrže ovaj projekat, jer će on ometati Srbiju u postizanju ciljeva kružne ekonomije u EU. Ali drugi javni zajmodavci nastavljaju sa pritiskom, uključujući Evropsku banku za obnovu i razvoj, Međunarodnu finansijsku korporaciju, fond Marguerite II i austrijsku razvojnu banku, u očiglednom nepoštovanju zakona EU. Moraju da prestanu s kopanjem i povuku se iz projekta “.