Povodom najnovijih istupa u javnosti gradskog menadžera Gorana Vesića, a povodom prodaje deponije u Vinči i izgradnji spalionice, inicijativa Ne davimo Beograd upozorava javnost da se radi o projektu koji će ostaviti katastrofalne posledice po naš grad.

Iako se u javnosti ističe kao glavni finansijer, najavljeni “investitor” će u ovaj projekat zapravo uložiti mnogo manju sumu od građana Beograda u čije ime se Grad Beograd, na čelu sa Malim i Vesićem, obavezao da plaća preko 40 miliona evra godišnje, sledećih 30 godina, odnosno čak preko 1,2 milijarde evra. Zbog toga što je ovim poslom dogovoreno direktno spaljivanje beogradskog otpada, ovaj posao nosi i dodatne štetne posledice po zdravlje i budžet građana, i to povećanje računa za tretman otpada, zagađenje vazduha kancerogenim materijama, uništavanje radnih mesta u industriji reciklaže, gubitak otpada kao resursa.

Pozivamo gradskog menadžera da, umesto paušalnih ocena kako je “rešen problem” otpada, objasni odredbe potpisanog ugovora i kaže javnosti zbog čega niko od predstavnika Grada Beograda to već nije uradio.

1. Da li razlog leži u tome što Ugovor skriva i informaciju da se Grad Beograd obavezao da će svake godine, narednih 30 godina, privatnom “partneru” isplaćivati minimum 38 miliona evra godišnje, odnosno najmanje milijardu i 150 miliona evra? Zbog čega Grad Beograd u javnosti nigde ne ističe ovu činjenicu, već samo navodno ulaganje investitora?

2. Da li je razlog što menadžer Vesić ne govori o odredbama ugovora zato što se Grad Beograd obavezao da će 70% od ovog iznosa biti plaćeno kroz račune građana koji će biti uvećani čak 4 puta, kao što je to najavio Filip Tijel, direktor kompanije Suez koja je “investitor” ovog projekta?

3. Da li je razlog što će se otpad u Vinči spaljivati, i to bez prethodne obrade, iako u Beogradu i Srbiji ne postoje laboratorije za precizna merenja količine kancerogenih supstanci (dioksina i furana) koji se oslobađaju u vazduh prilikom spaljivanja komunalnog otpada?

4. Da li je razlog taj što je investitoru obećan sav otpad prikupljen u Beogradu, zbog čega će razvoj reciklaže u Beogradu biti moguć jedino pod pretnjom plaćanja penala “investitoru” spalionice u Vinči?

5. Da li se Gradska uprava, na čelu sa Malim i Vesićem, obavezala na niz dodatnih ustupaka “investitoru”, kao što su izgradnja dodatne infrastrukture i otkup energije po povlašćenoj ceni?

6. Da li se ovaj posao izvodi u maniru sprovođenja projekta “Beograd na vodi”, gde se za sprovođenja još jednog kriminalnog ugovora, planovi i propisi krše i menjaju, kako bi bili zadovoljeni zahtevi privatnog “investitora” a Beograd i Srbija ostavljeni sa rupom u budžetu i zastarelom i višestruko štetnim postrojenjem spalionice.

Pozivamo Gorana Vesića da odgovori na ova pitanja.

Ne davimo Beograd