Građanske inicijative odbijaju da sarađuju sa strankama, jer su one i nastale na političkom prostoru na kome više ne postoje ljudi koji mogu da mobilizuju birače, jer su isti razočarani u tradicionalne partije -kaže za Danas doktorand na FPN-u Boban Stojanović i dodaje da glasači potpuno drugačije pristupaju organizacijama koje se zasnivaju na građanskom aktivizmu, nego strukturama koje makar podsećaju na partiju.

On veruje da su pokretači većine građanskih inicijativa, koje u poslednje vreme nastaju u gradovima širom naše zemlje, zapravo bivši birači Demokratske stranke, te da je to baza onih kojima je dosta svega i koji pokušavaju da urade nešto za svoj grad. Stojanović navodi da je minulo vreme pokazalo da građanske inicijative mogu na ulice da izvedu više ljudi nego bilo koja opoziciona stranka.

– Inicijative svoju snagu definitivno crpe iz činjenice da je ljudima dosta istih lica u politici i stranaka koje su ih toliko razočarale. Suštinska stvar u vezi inicijativa jeste da one nastaju na nekim lokalnim temama, te da ih predvode ljudi koji iza sebe nemaju balast političke prošlosti. Međutim, građanske inicijative šansu za uspeh imaju samo na lokalnom nivou, dok je ujedinjenje na nivou republike malo verovatno, jer bi se teško međusobno usaglasile po državnim pitanjima – objašnjava Stojanović.

Radomir Lazović iz Inicijative „Ne da(vi)mo Beograd“, upitan da li su građanske inicijative i političke stranke jedne drugima konkurencija, odgovara da one to svakako jesu kada je u pitanju izborni proces, ali da je za inicijative vaninstitucionalni rad svakako bitniji, tako da po tom pitanju ne trče istu trku. On poručuje strankama da „Ne da(vi)mo Beograd“ ne bi ni nastao da su one branile javni interes, a ne samo svoj i svojih interesnih grupa, te da nisu koruptivnim i netransparentnim radom izneverile poverenje građana.

– Mi nismo srećni zato što su naše tradicionalne stranke izneverile poverenje građana. Mi smo se iz muke i nezadovoljstva okupili da bi učestvovali u daljem planiranju grada i zaustavili njegovu degradaciju, jer se niko drugi nije time bavio. Na nama je da ljudima objasnimo da moraju odvojiti malo svoga vremena i interesovanja kako bi vratili grad u naše ruke. Ta samoorganizacija podrazumeva i traženje novih načina političkog organizovanja koje nas neće odvesti na isto mesto u kome su se partije našle danas – navodi Lazović i dodaje da je sa strankama moguća saradnja po pitanju rušenja kriminalne vlasti i fer izbornih uslova, ali da u koalicijama neće učestvovati.

Predstavnik kraljevačkog Lokalnog fronta Predrag Voštinić pak smatra da Građanske inicijative i političke partije ne mogu da budu konkurencija jedne drugima, jer je osnovna razlika u tome što se ovdašnje stranke bore za vlast i sa njom povezane privilegije, dok inicijative žele da promene čitav sistem. On ističe da njima nije cilj da zamene sadašnjeg primitivca na vlasti nekim drugim, nego da ga smene zajedno sa uslovima u kojima će neki drugi takav biti moguć. Prema Voštinićevim rečima, Lokalni front može sarađivati sa srodnim pokretima, jer nisu svi pokreti isti, baš kao što ni sve partije nisu jednako odgovorne za tragične uslove u kojima većina u Srbiji živi.

– Takozvani lideri se i dalje ponašaju kao da jedini imaju prava i znanja da se bave politikom. Međutim, i njihovi i naši rezultati ih demantuju. Ne možemo napraviti bolje društvo čekanjem da se ovi na vlasti svima smuče, niti će se to ikad desiti. Društvo se na bolje menja svakodnevnom borbom i zalaganjem za vrednosti i njegov boljitak. To što opoziciono orijentisani građani ne veruju strankama nije preveliki potencijal za naše inicijative, jer je kod tih građana prilično uništeno poverenje u to da je moguće u političkom životu učestvovati časno i dosledno. Dodatno bismo ih obešrabrili kad bi stupali u nekakve koalicije – naglašava Voštinić.

Miloš Bošković iz inicijative „Ne damo niški aerodrom“, smatra da bi bilo bolje kada bi samoorganizovani građani i stranke sarađivali, ali da građani usled otklona prema partijama svakog ko sa njima po nekom pitanju počne zajedno da deluje smatraju iskvarenim. On kao ključni problem ističe to što mnogi na opozicionoj političkoj sceni imaju veoma loš imidž, koji mogu da prenesu na nekog koji je u politiku ušao iz iskrene i dobre namere. On navodi da trenutna forma inicijative „Ne damo niški aerodrom“ istoj ne dozvoljava da se pojavi na izborima, ali da će se neki sadašnji članovi u budućnosti verovatno politički aktivirati, uključujući i njega.

Autor: Miloš. D. Miljković
Izvor: Danas, 22. maj 2018.